Brač
Gledam te s broda odmora
Snažna su ti ramena
Ramena od bijelog kamena
Oči zelene zelene od borova
A ponosna glava gora vidova
Morem okružen škrapama okovan
Burom isklesan od juga izbrazdan
Gromom i munjom iskovan
Uzdižeš se miran u sebe siguran
Sudbina tvoja nije te mazila
Tek utjehu pjesmom ti je nudila
Grubom rukom na te je pazila
Ljepotom mora rane ti je vidala
Mačeha i majka ujednom bila
A i ljudi nose tvoje znamenje
Danju im surov a blag noćima
Strogost ti je ojačala sjemenje
Rađala ljude s iskrom u očima
Ljude tvrde ko tvoje kamenje

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here