ToranjGrad ČakovecČakovec, grad bogate kulture i povijesti, prvi se puta spominje u 13 st. kada je grof Dimitrije Csakyju sagradio drvenu utvrdu nazvanu „Čakov turen“ ( Čakov toranj ). Prvo se naselje na području današnjeg grada razvilo još u doba Rimljana pod imenom Aquama. Prvi puta pod imenom Čakovec, spominje se 1333. godine u ispravi kralja Roberta. Čakovec je od svojih početaka često mijenjao gospodare, a njegovo najznačajnije razdoblje je 16. i 17. st. kada dolazi u posjed jedne od najznačajnijih obitelji hrvatske povijesti, obitelji banova, vojskovođa i književnika, obitelji Zrinski. U to vrijeme Čakovec grad je mjesto na kojem su se donosile odluke od bitnog značaja za hrvatsko pa čak i za srednjoeuropsko okruženje.
29. svibnja 1579. poveljom Jurja IV Zrinskog, stanovnici dobivaju status slobodnog trgovišta, čime je naselje dobilo statut grada.
1848. godine, Čakovec je proglašen slobodnim kraljevskim gradom. Izabrano je gradsko vijeće (30 članova), njegov izvršni organ – Savjet Grada Čakovca (10 članova) te prvi gradonačelnik. Čakovec je prvi grad u Republici Hrvatskoj koji je dobio željezničku prugu. S time doživljava pravi društveni i gospodarski polet.
Ulaz u samostanFontanaFranjevački samostan sv. Ćirila i Metoda u Čakovcu dominantna je građevina, koja se nalazi tik uz crkvu sv. Nikole Biskupa. Danas jednokatna zidana građevina, nekad je bila tek drveni gostinjac (hospitium) . Gostinjac je izgradio Nikola Zrinski, 1659. kada je Franjevce pozvao u Čakovec. Međutim, samostan je izgorio 1699.
Martin Šimunić, tadašnji gvardijan samostana,počeo je sa sakupljanjem dobrovoljnih priloga sa kojima je kasnije 1702. godine počeo graditi zidani Franjevački samostan. Dvije godine nakon početka gradnje samostana, počeo je graditi i južno krilo, koje i danas postoji s ulične strane.
Tek potkraj 18. st., samostan dobiva današnji četverokutni oblik, s bogatim klaustrom. Od unutrašnjeg inventara, u samostanu su osobito vrijedne barokne slike. Na ulazu u samostan, sa glavnog trga, nalazi se grb obitelji Zrinski, zacijelo jedan od najljepših plemićkih grbova u Hrvatskoj. U dvorištu ispred samostana, nalazi se betonski križ koji je obnovljen 2004. godine, pod majstrom Venom Jerkovićem.
Obnova fasade samostana započela je 2004. godine, a završila 2006. godine. Iznutra je okrečena 2004. godine uz pomoć profesora i učenika Graditeljske škole Čakovec.
U samostanu su tijekom 18. st. Franjevci osnovali visoku filozofsku školu, koja je djelovala 33 godine. Pohađalo ju je 186 studenata, a predavanja je na njoj držalo 22 profesora filozofije. Uz filozofsku školu, u samostanu je također osnovano Učilište moralnog bogoslovlja. Danas ta dva učilišta više ne postoje. No kao spomen na njih ostali su razni rukopisi predavača koji su svoju filozofsku ostavštinu pohranili u čakovečkom samostanu.
Crkva izvana
Po nacrtima talijanskog graditelja Petra Salona, 1905. godine uređeni je vrh pročelja crkve. Na pročelju se nalaze reljef Bezgrešnog Začeća Blažene djevice Marije, kipovi sv. Franje Asiškog i sv. Antuna Padovanskog.
Iznad ulaza nalazi se kip sv. Nikole Biskupa u udubini na zidu, a sa strane kraljevi sv. Stjepan i sv. Ladislav. Također na pročelju crkve se nalazi kip sv. Florijana, zaštitnika od požara. Svi kipovi na pročelju djelo su čakovečkog klesara Josipa Trstenjaka iz 1905. godine.
Na nadvratniku, lijevo i desno uklesana su po dva slova F ( Fratres franciscani fieri fecerunt – Postavila su braća franjevci).
Na betonskom stupu ispred crkve stoji lik Blažene Djevice Marije s Isusom u rukama iz 18. st., restauratorska obnova kipa obavljena je 2004. godine pod majstrom Venom Jerkovićom.
Obnova fasade crkve započela je 2004. godine a završila 2006. godine, a iznutra je okrečena 2004. godine uz pomoć profesora i učenika Graditeljske škole Čakovec.
Prvu samostansku crkvu na mjestu današnje barokne crkve, dao je sagraditi ban i pjesnik, grof Nikola Zrinski odmah nakon što je utemeljio franjevački samostan 1659. godine. U planu je bila izgradnja nove i veće crkve no zbog povijesnih okolnosti taj je plan ostao samo plan. Prvo zbog nesretne pogibije Nikole Zrinskog u lovu na vepra, pa zatim i zbog tuđinske uprave u Međimurju nakon sloma zrinsko – frankopanskog ustanka. Mala je crkva služila sve do 1699. godine kada je stradala u požaru.
Temeljni kamen franjevačke crkve položen je 7. srpnja 1707. godine u desni kut svetišta. Blagoslovio ga je franjevački provincijal o. Hilarion Svilečić. Svetište tadašnje crkve obuhvaćalo je i danju sakristiju, a služilo je kao samostanska crkva sve do 1724. godine. Te iste godine sagrađena je crkvena lađa i dovršena gradnja crkve. U to su vrijeme grofovi Althan, umjesto Kraljevske komore, gospodarili čakovečkim vlastelinstvom. Unutarnje uređenje crkve dovršeno je tek 1750. godine kada ju je 14. lipnja posvetio Franjo Klobušicki, zagrebački biskup.
Crkva Iznutra
Kao glavna vrijednost crkve je glavni oltar, za koji je Markiza Anna Maria Pignetelly, grofica Althan, feudalna gospodarica čakovečkog vlastelinstva, 15. ožujka 1742. godine dala privolu za izradu nacrta i proračuna. Pismo privole poslali su u Beč, gdje su izrađeni nacrti, te sam oltar. Gradnja oltara trajala je od 1742. do 1750. godine. Svečano je posvećen 14. lipnja 1750. godine.
Na oltaru se nalazi velika slika sv. Nikole Biskupa u nebeskoj slavi iznad tadašnjeg Čakovca, te grb obitelji Althan koji dokazuje njihovu, tj. bolje rečeno, donatorstvo grofice Althan. Ispod svoda je slika sv. Joakima i sv. Ane s Blaženom Djevicoma Marijom. Također uz slike, tu su i četiri kipa: sv. Grgur papa, sv. Jeronim, sv. Augustin te sv. Ambrozije.
Slika Blažene Djevice Marije Pomoćnice kršćana (kopija Madone Luke Cranacha) iz 1760. godine, te njezini roditelji sv. Joakim i sv. Anna, nalaze se s lijeve strane svetišta, na oltaru iz 1738.
Ulaz u kapelicu sv. Franje Asiškoga, nalazi se sa desne strane svetišta. Pokraj ulaza, u udubini zida nalaze se dva kipa. Kip Srca Isusova s desne strane i kip Srca Marijina s lijeve. Lijevi oltar u lađi, posvećen je sv. Franji Asiškom, na kojem se nalaze slika sv. Klare i kipovi sv. Barbare, sv. Florijana i sv. Jurja, dok je desni oltar posvećen sv. Ivanu Nepomuku. Propovjedaonicu ukrašavaju kipovi evanđelista i između njih reljefni prikazi biblijskih prizora, autora fra Vitala Jahlea.
U prvoj kapeli nalaze se moći sv. Vinka mučenika u staklenom lijesu, ispod kipa Majke Božje Žalosne s Isusovim mrtvim tijelom. Moći su dopremljene 26. travnja 1773. godine iz Rima. Iznad kipa nalazi se reljefni prikaz Presvetog trojstva. Sa strane su kipovi sv. Konstantina i njegove majke sv. Jelene.
Slike sv. Nikole Tavelića (prvog Hrvata proglašenog svetim), sv. Antuna Padovanskog, te kipovi sv. Mirka i sv. Agneze nalaze se u drugoj kapeli.
U trećoj kapeli nalazi se raspelo koje je do 1757. godine stajalo na trgu ispred crkve. Osim misijskog križa tu je i slika sv. Leopolda Bogdana Mandića. Također, u trećoj kapeli nalazi se ispovjedaonica zatvorenog tipa iz 1999. godine, djelo majstora Zdravka Smrtića.
Ispod kora nalaze se dvije ispovjedaonice, s lijeve strane kip Gospe Lurdske i slika bl. Alojzija Stepinca, a s desne mali kip sv. Jude Tadeja.
Ustrojavanjem jedinica lokalne uprave i samouprave, čime je Republika Hrvatska podjeljena na županije, te gradove i općine, Čakovec 1993. godine ponovo dobiva status grada.
Grad Čakovec smješten je u Županiji međimurskoj, te je njeno glavno upravno, gospodarsko i kulturno središte. Ima 17.051 stanovnika, a kao gradska općina sa 12 naselja, obuhvaća ukupno 35.533 stanovnika.
Osim što je poznat po svojoj tekstilnoj industriji, grafičkoj i tiskarskoj djelatnosti, metaloprerađivačkoj proizvodnji i strojogradnji, te prehrambenoj industriji, ipak ga ljudi najviše pamte kao grad Zrinskih.

1 KOMENTAR

  1. Hvala na ovom lijepom i iscrpnom članku o našem gradu, moram priznati da sam neke stvari sada prvi puta čula iako gotovo cijeli život živim ovdje.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here