JežićJeževi (Erinaceidae) pripadaju porodici sisavaca. Najpoznatiji predstavnici porodice koji žive u Europi su tamnoprsi (Erinaceus europaeus) i bjeloprsi jež (Erinaceus concolor). Osim u vrijeme parenja, ježevi su uglavnom samotnjaci. Aktivni su u sumrak i noću, osim nekoliko vrsta štakorskih rovki za koje je poznato da traže hranu i po danu. U hladnijim područjima ježevi “spavaju” zimski san, dok u toplim područjima u sušnom razdoblju zapadaju u stanje ukočenosti, nazvano torpor.
To su slatke, male životinjice koje se, bez obzira na svojih 7.000 bodlji koje koriste u obrani, obožavaju igrati i vrtiti po rukama. Najradije prebivaju na rubu šuma, u parkovima i vrtovima, pa prema tome, poželite li ovog neobičnog kućnog ljubimca, znajte da mu se neće previše sviđati boravak u zatvorenom prostoru.
Prehrana
Hrana ove skupine životinja su u prvom redu beskralješnjaci (kukci i njihove larve kao i kolutićavci), no jedu i male kralježnjake kao i strvinu. U manjoj mjeri jedu i biljni materijal kao korijenje i voće. Tvrdnja da ježevi rezervnu hranu nabadaju na svoje bodlje nije točna, jer ako se i dogodi da se na njihovim bodljama nađe poneki list ili voćka, to im ne služi za hranu. Prvenstveno se smatraju kukcojedima jer insekti predstavljaju najveći dio njihove prirodne prehrane. Međutim, kao kućni ljubimci jedu jabuke, banane, vrhnje razrijeđeno s vodom, pa čak i suhu mačju hranu, a najviše piju vodu. Ako želite ježićima proširiti prehranu, učinite to sa svježim sirom, salatom i kajganom, a izbjegavajte čisto mlijeko, začinjenu hranu i kruh.
Izgled
Ježić savijen u klupkoUglavnom su noćne životinjice pa su u to doba aktivni, a odmaraju se između 5 ujutro i 8 navečer. Leđa su im prekrivena redovima bodlji, a trbusi mekanim, laganim krznom. Kada se nađu u opasnosti, skupe se u čvrsto klupko pa izgledaju kao loptica divljeg kestena. U opuštenom stanju bodlje im leže gotovo plosnate. Veličina koju dosegnu kreće se između 12 i 20 cm, mogu živjeti od 3 do 8 godina, a u prosjeku žive 4 ili 5 godina. Najčešće su tamnosmeđe boje s bijelim vrhovima bodlji, iako postoje i bijele vrste. Nemaju mekanu dlaku podatnu za maženje kao neki drugi kućni ljubimci, ali kad se jednom pripitome, vole biti u kontaktu s ljudima pa se penju na ramena i prelaze s jedne osobe na drugu i se vole “čuvati” (kao naš ježurko na slici).
Kao kućni ljubimci najviše su prihvaćeni u Sjevernoj Americi. Ako se ipak odlučite držati ježa kao kućnog ljubimca, morate biti svjesni činjenice da ga nećete moći izvoditi u šetnje niti će biti pametno stavljati ga u krevet da spava s vama. Za početak, dok se ne pripitomi i navikne na vaš dodir, dobro je primati ga u ruke zamotane npr. tankim ručnikom. Ipak, za ovu vrstu životinjica najsretnije rješenje je da ih kao kućne ljubimce imate npr. u prostranom dvorištu ili vrtu što je za njih prirodna okolina.

3 KOMENTARI

  1. Baš je sladak! U dvorištu mojih roditelja već godinama sretno živi nekoliko generacija ježića. Uglavnom smo ih znali viđati noću – ostavimo npr. narezanu jabuku i oko 22-23 h evo njih!

  2. Zivim na selu. Danas sam u setnji nasao dva jeza i zelim ih zadrzati kao kucne ljubimce. Imam veliko dvoriste al ne znam kojeg tipa staniste da im napravim. Pa me zanimaju razni prijedlozi? Istrazivao sam wiki i ostale sajtove al se uvijek ponavlja isto, vrt i grmovi.. Zanima ak neko ima prijedlog cime bi najbolje bilo ograditi taj prostor?

  3. Ako imate ograđeno dvorište mislim da im ne treba slagati neko posebno stanište, već će si oni sami pronaći svoj kutak u dvorištu. Kod nas su npr. godinama živjeli u dvorištu ispod jedne široke čemprese.Viđali smo ih uglavnom navečer, a već su se tako pripitomili da su uvijek izlazili navečer u isto vrijeme i obavezno pojeli narezane jabuke koje smo im znali ostaviti.
    Nadam se da ćete i Vi svoje ježiće uspjeti zadržati kao kućne ljubimce.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here