Slomljeno srceSvakodnevno se uhvatim u razmišljanju „…a koji je danas datum …koji je dan?“ i shvatim da vrijeme neumoljivo brzo prolazi i da se brojke na kalendaru munjevitom brzinom izmjenjuju.
Vozeći se na posao, isto mi je pitanje prostrujilo glavom. Dolazim na posao i vidim kolegicu tužnu i zabrinutu. Pitam je što je razlog njezinoj tuzi – a ono, rastaje joj se draga frendica. Ostajem u šoku, a ne bi trebala. Pomislim, a joj, pa opet netko. Nema skoro dana, kada mi netko ne spomene da se netko rastaje ili skoro da nema dana, kada u vijestima ne pročitam da se netko od naših celebritya ne rastaje.
Što je ljudima? Zar tako olako shvaćaju brak? Zašto se prihvaćaju obveze kojoj ne mogu pristupiti odgovorno i ne mogu ispuniti dano obećanje? Problemi su tu da ih riješimo, na jedan civiliziran i normalan način. Svi ponekad „poludimo“ i bezrazložno, no tako se brzo možemo i ohladiti. Pa nije brak i dano obećanje partneru, komad odjeće koju smo kupili u dućanu i kada smo shvatili da nam je premala, otišli smo ponovo u dućan i izvršili reklamaciju, te je zamijenili novim komadom odjeće.
Žalosno je i sramotno, da veliki broj ljudi ne razumije što znači institucija braka. Ja sam valjda jedna od rijetkih koja se mogu pohvaliti sa činjenicom da sam ove godine obilježila 21. godišnjicu braka – i to sretnog braka. Naravno, ta sreća nije došla sama od sebe. Bilo je tu puno davanja, odricanja ali i primanja, i to sa partnerove i moje strane.
U čemu je tajna sretnog braka? Biti ćete iznenađeni kad vam kažem da čak i nema tajne sretnoga braka. Brak je institucija kao i obitelj, posao, fakultet, prijatelji. Prema svemu spomenutom ljudi bi trebali pristupiti bezuvjetno, sa puno ljubavi i zadovoljstva. Naravno, kvalitetan odnos traži puno kompromisa i tolerancije. Ako dođe do problema treba ga prepoznati, analizirati i kroz razgovor probati riješiti, jer jedino kvalitetnom komunikacijom ne dolazi do nesporazuma. Onoga trenutka kada se odlučimo stupiti u brak, moramo znati da je partner onaj kojeg smo si sami odabrali. Ne živimo u vremenima kada nam netko nameće svoju volju, već sve što činimo je isključivo naš izbor. Iz tog razloga, za sve uspjehe i neuspjehe u braku sami snosimo krivicu ili barem dio nje. Jer brak je ipak institucija dvoje ljudi.
Kriza brakova se dešava upravo kada ljudi izgube osjećaj obveze, tj. kada izgube sebe. Nije točno da ako smo se danas zavjetovali u zajedništvo, da se to odjednom sutra može izgubiti. Izgube se ljudi, izgube vjeru u sebe i misle da probleme koje imaju sa partnerom, sa nekim drugim neće imati. Ljudi su licemjerni, sebični, misle da su sami sebi dovoljni. A što je sa roditeljima, braćom, šogorom ili šogoricom ili što je još gore ako su djeca tu, što je sa njihovim osjećajima? Krizi se treba pristupiti trijezne glave i treba nju riješiti. Ako imamo volju, vjerujte da izlaza uvijek ima.
Ne želim pametovati, no za kraj bih svakome savjetovala, prije nego krenete u brak – dobro razmislite, da li je to ono što želite. Znajte da niste sami i da vaši postupci utječu i na vaše najmilije (čitaj: partnera, roditelje, braću, sestre, djecu, op.a.). Usput, brakorazvodne parnice i nisu tako jeftine, dapače, jako su skupe i proces je ponekad mukotrpan i dugotrajan. Stručnjaci kažu da se razvod braka može staviti u istu relaciju kao i smrt voljene osobe ili čak gubitak posla.
U današnje doba recesije, preporučila bih vam, uzmite partnera pod ruku, otiđite na šetnju i odvojite 2 sata za sebe, te kroz razgovor riješite sve nedoumice. Vjerujte, biti ćete sretniji, a i ostati će vam dosta love.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here