Ledeno doba moralaPrateći posljednje dane razne medije, mogli smo uvidjeti kako je došlo do razmimoilaženja u mišljenjima poznatih stručnjaka na temu kakva nas klima u budućnosti očekuje i što nam se sprema.
Dok su neki zagovornici ideje o navodnom globalnom zatopljenju, otapanju ledenjaka, povišenju razine mora i povišenju temperature, s druge se strane javljaju razmišljanja o upravo suprotnom. Po takvim nas scenarijima očekuje mini ledeno doba.
Interesantno je kako i jedni i drugi čak imaju argumente za svoje stavove te kako su ti argumenti donekle i shvatljivi običnom čovjeku.
Nisam ovaj članak želio usmjeriti na temu ekologije i svega onoga što se radi u prirodi i sa prirodom. Zapravo sama terminologija „ledeno doba“ ponukala me na članak u kojem bih želio skrenuti pozornost na jedan oblik ledenog doba koje se događa u srcima ljudi.
Sve manje vremena imamo jedni za druge, sve je manje živaca za okolinu u kojoj živimo. Arogancija i bahatost je postala norma koju su ustoličili političari, a čime onda stvaraju nezadovoljstvo među ljudima koji su ih nažalost izabrali na pozicije sa kojih sada glume polubožanstva.
Svakodnevna nesigurnost i strah zbog radnih mjesta, financijskih problema i inih nepogoda koji su se strmoglavili na nejaka leđa običnog čovjeka, zatiru u njemu sve ono što je tog običnog čovjeka činilo čovjekom. On je samo želio raditi, normalno živjeti, voljeti i biti voljen, te uživati u ljepotama prirode i maštati.
Surova stvarnost imala je nažalost drugačiji scenarij.
Prisjećajući se mnogih bajki, priča i filmova, nekako mi se ipak čini da je uvijek zlo nadvladano dobrim, a svijetlo nadjačalo tamu. Da, upravo tako!
Odbacimo svakodnevne tužne i teške scenarije surove stvarnosti i pokušajmo opisati svoj scenarij. Znam da će nam ponekad ponestati ideja, znam da ćemo ostati katkad i bez papira. Lomiti će se olovke, nestajati tinte, ali ako nade ne nestane onda je sve moguće. Nada je uistinu nešto što nitko nikome ne može oduzeti. Treba se nadati i vjerovati u dobro sutra. Treba se truditi i svojim dijelima i riječima ostvariti takvo sutra. Ne treba se obazirati na aroganciju i bahatost svih onih koji takvi jesu. Jer jednoga dana ipak sve dođe na naplatu. Tako će i nečija dobrota biti vrednovana kao takva, a isto tako će se mnogi ugušiti u svom napuhavanju jer će u želji da budu što veći, što jači i što snažniji zaboraviti uzeti zraka.
Trebamo se truditi biti dobre jedinke, brinuti za svoje najmilije. Trebamo biti dobre majke, očevi, supružnici, prijatelji, radnici i poslodavci. Samo na takav način možemo spriječiti daljnje urušavanje moralnih vrednota i nestanak čovjeka kao humanog bića. To bi po meni bio daleko gori scenarij nego nestanak čovjeka uslijed globalnog zatopljenja ili ledenog doba.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here