Dan bijelog štapa15.listopada obilježava se Međunarodni dan bijelog štapa, dan posvećen svim slijepim i slabovidnim osobama u društvu, dan kada se odaje počast njihovim dostignućima, priznanje slijepim ljudima na rastućem duhu neovisnosti i sve većoj odlučnosti da žive samopouzdano i dostojanstveno.
Bijeli štap simbol je slijepih građana u našem društvu i sredstvo koje ima veliko značenje za postizanje njihove sve veće samostalnosti. Međutim, nije oduvijek bilo tako. Kada slavimo Dan bijelog štapa, moramo se sjetiti povijesti bijelog štapa i događaja koji su doveli do njegovog nastanka kao pomagala te njegove simbolike kroz povijest – a ona je imala značenje samostalnosti za slijepe i slabovidne osobe.

Povijest bijelog štapa

Poznato je da se štap stoljećima koristio kao pomagalo na putovanjima i sve do dvadesetog stoljeća nije bio prihvaćen kao simbol koji će druge upozoriti da se radi o slijepoj osobi. Nova uloga bijelog štapa potječe iz razdoblja između dva svjetska rata, a nastala je prvo u Evropi te se kasnije proširila i u Sjevernu Ameriku. Umjetnik James Biggs iz Bristola tvrdi da je on izmislio bijeli štap 1921. godine nakon što je nesretnim slučajem izgubio vid. Kako bi ga vozači što lakše primijetili, obojio je svoj štap za šetnju bijelom bojom. Trebalo je međutim proći još deset godina da bi bijeli štap bio priznat od strane društva. U veljači 1931. godine Guilly d’Herbemont predstavio je plan za kretanje slijepih osoba s bijelim štapom u Francuskoj. O ovoj kampanji pisalo se i u britanskom tisku što je dovelo do sličnog plana financiranog od strane rotary klubova diljem Velike Britanije. U svibnju 1931. godine BBC je u svojim radio emisijama preporučao da bi slijepe osobe trebale nositi bijeli štap koji će na svjetskom nivou biti prepoznat kao simbol za označavanje slijepih i slabovidnih osoba.
Uvođenje bijelog štapa u Sjevernoj Americi pripisuje se organizaciji Lion’s Club International. Tako je 1930. godine član Lion’s Club Internationala spazio slijepog čovjeka kako uz pomoć crnog štapa pokušava prijeći prometnu ulicu. Uvidjevši da je crni štap bio jedva vidljiv vozačima Lion’s Club odlučio je crni štap zamijeniti štapom bijele boje kako bi ga učinio što vidljivijim za nadolazeće vozače. 1931. godine Lion’s Club International započeo je s nacionalnim programom promoviranja korištenja bijelog štapa za slijepe osobe. Dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća slijepe osobbe kretale su se držeći štap diagonalno u istoj poziciji i uloga štapa bila je simbolična – predstavljala je znak raspoznavanja. Za potrebe slijepih vojnih veterana iz Drugog svjetskog rata u Americi je doktor Richard Hoover donekle promijenio štap i razvio metodu “dugog štapa” ili “Hooverovu” metodu kretanja štapom. Takvi štapovi zamišljeni su tako da se koriste kao pomagalo pri kretanju i štapu je vraćena njegova izvorna uloga sredstva za kretanje, istovremeno imajući u vidu njegovu simboličnu ulogu označivača. Prva posebna Uredba o bijelom štapu bila je izdana u prosincu 1930. godine u Peoriji, savezna država Illinois. Ona je omogućila zaštitu slijepih pješaka i davala im pravo prednosti kad su nosili bijeli štap. Ranih šezdesetih više državnih organizacija i ustanova za rehabilitaciju i pomoć slijepim i slabovidnim osobama u Sjedinjenim državama poticalo je Kongres da dan 15.listopada bude proglašen Danom bijelog štapa u svih 50 saveznih država.
1964. Lyndon B. Johnson ušao je u povijest kao čovjek koji je proglasio dan 15. listopada Danom bijelog štapa.
U Republici Hrvatskoj, 15. listopada kao Dan bijelog štapa obilježava se od 1996. godine.
Nažalost, najveće zapreke na koje nailaze invalidne osobe su nedostatak pažnje i susretljivosti te diskriminarajući stavovi i praksa s kojima se još uvijek suočavaju i u današnjem društvu.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here