Naša lijepa BIH - SarajevoDa krenem od početka da ne bude zabune. Ponekad u tišini se zapitam, kao i većina nas, gdje mi to živimo i kuda nas sve ovo vodi? Sjećam se jos uvijek kako su ljudi u ratu pomagali jedni drugima, i bili podrška. Kada su u prašnjavom podrumu djelili zadnje parče hljeba. Gdje je sada to? Gdje su nestali ti ljudi? Gdje su nestale ličnosti? I kada su se to prije pojavile kamikaze da nam ruše opet državu i grad? Da nam ruše san o budućnosti koje ni na vidiku više nema. Zar nam nije dosta bilo tih stvari koje su nam omele najljepše godine života, zar sada to sami sebi opet radimo, i na koga ćemo sada svaliti krivicu što smo zadnji u svemu?
Ja ću navesti bar 4 razloga zašto smo uvijek u vodi do brade:
1. U ovoj zemlji može svatko ubiti svakoga i dobit će 10 godina pritvora. BRUKA. Ili čak 5 godina, što je još veća bruka. A tima istima je tamo predobro. Imaju jesti, piti, TV, teretanu, sportski centar itd.
2. Živimo u diskriminacijskoj zemlji gdje Rom nemože da radi, da se školuje. Živimo tu gdje ako voliš, i želiš da imaš ista prava kao i svaki drugi čovjek izložen si opasnosti, jer pokazivati ljubav bilo koje vrste je nenormalno i za “sarajlije” bolesno. Ali kad neko uđe u banku ili granap i uperi pištolj nekoj ženi, djevojci, momku i uzme novac to je fino, smješe se na to pojedinci (čast izuzecima).
3. Ljudi koji su bolesni i treba im ljekarska njega su osuđeni na propast, opet kažem ima ih i dobrih ljekara i izuzetaka. Neko ko ima ozbiljniju bolest poput karcinoma ili nekih ozbiljnijih problema treba čekati snimanja po mjesec dana, neki čak i pola godine. Osim ako nema neko 5000 u džepu, onda je sve moguće.
4. Na birou je mnogo osoba, pojedini završe fakultet i bore se za svoj život da bi im se taj trud isplatio u čekaonici biroa koji je dužan da nađe posao ljudima, ali ne, tamo neko ko ubire novac na sjedenju i ispijanju kafe i za to prima nekoliko stotki u džep ne treba da brine za nekoga ko nema ni jednu marku u džepu. Da nije smiješno bilo bi tužno.
Kako smo došli do ovoga da grad koji je prelijep postane ovako mračan, zar nam nije bilo dosta mraka i skrivanja? Vrijeme je za buđenje, ja mislim i da napokon učinimo nešto od ove države pa da se ljudi mogu pogledati u ogledalo i reći “HEJ, PA JA SAM ČOVJEK“.

2 KOMENTARI

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here