Očekivanja naša svakdašnjaNe znam jeste li ikada razmišljali koliko je riječ „očekivanje“ isprepletena našim životima. Gotovo uvijek nešto očekujemo ili drugi očekuju od nas.
Roditelji očekuju da im djeca što prije progovore, prohodaju i krenu u školu. Očekuju da im djeca budu dobra, odgovorna i organizirana.
Djeca očekuju da im roditelji ispunjavaju želje, očekuju dobre ocjene i sretno djetinstvo. Očekuju se prve ljubavi i sastanci po završetku nastave ili barem susret sa voljenom osobom na školskom hodniku.
Djevojke očekuju da ih mladići zaprose. Očekuju bajkovita vjenčanja. Svi očekuju dobar brak, dobar posao te siguran i sretan život.
Očekujemo dobre prijatelje u životu, razumijevanje i toleranciju od sredine u kojoj radimo. Očekujemo privatne i poslovne uspjehe. Očekujemo pobjede naših favorita, mirne obiteljske susrete, zalaske sunca i tople ljetne kiše. Očekujemo što manje boli i patnje te da će starost što kasnije doći i da ćemo do tog trenutka uspjeti obaviti što više naših životnih zadaća.
Kada bi postojala mjerna jedinica kojom bi se mogla iskazati veličina očekivanja sigurno je kako bi to bio impresivan podatak. No možda je i bolje tako. Neka svatko sam ocjenjuje i mjeri svoja očekivanja te donosi sud o njima. Jer očekivanja su različita. Ona mogu biti velika ili mala, mogu biti slatka, ali mogu isto tako biti tužna i teška. Mogu biti beskrajno duga ili mogu trajati samo koji tren.
Sigurno je samo jedno. Očekivanja su naša svakodnevica. Ispunimo ih koliko najbolje možemo, ako ne zbog nekog drugog onda zbog nas samih.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here