PerformansPonukana nedavno izvedenim performansom osječkog umjetnika Nemanje Mutića, koji je 4. travnja izveo konceptualni projekt ‘Buđenje’ na glavnom osječkom Trgu Ante Starčevića vizualizirajući dnevnu sobu na otvorenom, u kojoj je kuhao kavu, posluživao goste i razgovarao o ljepoti buđenja prirode, odlučila sam Vas, naše drage i vjerne čitatelje, pobliže upoznati sa samim pojmom performansa, te njegovom relativno kratkom prošlošću.
Performans (eng. predstavljanje, izvedba) je forma akcione umjetnosti nastala 60-ih godina dvadesetog stoljeća kao posljedica povezivanja body arta i happeninga, te raznih rituala primitivnih civilizacija.
Performans se u umjetnosti najčešće odnosi na događaj u kojem jedna osoba, takozvani performer, ili grupa ljudi izvode, tj. ponašaju se na određeni način za drugu grupu ljudi — publiku. Ponekad je granica između performera i publike vrlo mala, jer je cilj performansa uvući publiku u samu srž radnje kako bi i oni postali dio performansa. Na taj način publika prikazano doživljava izravnim putem, te se je istovremeno prisiljava na čin kritiziranja.
Glavne razlike performansa i kazališne predstave kriju se u odnosu gledatelja i aktera izvedbe, performera ili kazališne uloge: u kazališnoj predstavi nema izravnog povezivanja (osim u nekim graničnim predstavama; npr. kod A. Artauda i njegovih sljedbenika), dok se, već smo naveli, prilikom performansa publika aktivno uvlači u sam čin izvedbe. Druga razlika je u „izvođaču“: izvođač kazališne predstave je u središtu pažnje, što nije slučaj i sa performerom koji svoju pažnju „skriva“ kako bi publici primarno pokazao akcije, pokrete i procese. Osim elemenata kazališta, performans obuhvaća i elemente plesa, pantomime, cirkusa i glazbe. Na taj način dramaturgija, tijelo umjetnika, te nadasve vrijeme i prostor, još više dolaze do izražaja.
Najznačajniji umjetnici performansa takozvane prve generacije jesu: Marina Abramović, Allan Kaprow, Yves Klein, Piero Manzoni, Vito Acconci, Hermann Nitsch i Joseph Beuys. Novoj pak generaciji performans umjetnika pripadaju: Ron Athey, Gabrijel Savić, Juniper Perlis, Oliver Frost, Oreet Ashery, Edna Floretta i drugi.

1 KOMENTAR

  1. Članak iznosi niz netočnosti. “cilj performansa uvući publiku u samu srž radnje kako bi i oni postali dio performansa” odnosi se na hepening, ne na performans. U performansu je važno da izvođač ne glumi, nego da je izložen, ranjiv, da ono što se događa stvarno proživljuje vlastitim tijelom.
    Naodmet ne bi bila ni poštena lektura članka, hrvatski jezik nipošto ne trpi oblike kao što je “akcioni”.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here