MotoriS dolaskom prvih sunčanih dana, evo na našim cestama (i ne samo na našim), sve više motora i motorista.
Brze i snažne mašine nestrpljivo su čekale u garažama da prođe zima, led i snijeg. Ušminkani i željni progutati što više kilometara, počeli su zujati poput osa iz košnica, zastrašujućim zvukovima koji paraju zrak i sleđuju srce od straha da se ne dogodi kakva nesreća.
Zapravo nije to strah od pitanja „hoće“ li se dogoditi nesreća i neće li netko opet poginuti ili ostati invalid, već strah od pitanja koliko će vremena proći do prve nesreće i pogibelji.
Nije dugo trebalo čekati odgovor. Prošla je nedjelja osvanula sa ponešto sunca, motori izašli na ceste i već nakon par sati zvuk sirene policijskih vozila i vozila hitne pomoći i smrt motoriste u padu kod mjesta Radovec, kraj Varaždina, a u Zagrebu nalet motoriste i udarac motorom o pješake pri njihovom prijelazu preko zebre.
Stanka, muk, tajac, ljutnja i opet strah.
Ako već imate sreće da nitko iz vaše obitelji ne vozi motore i bar s tog aspekta ne morate strahovati, onda se ipak morate bojati da taj netko „vaš“ ne bude žrtva prilikom prelaska ceste.
U svakom slučaju moramo strahovati za živote naših najmilijih.
Ne bih želio da se ovaj tekst shvati kao netrpeljivost prema motorima i motoristima, već upravo suprotno. On je briga za njih i za sve one koji se uz njih nalaze jer nažalost činjenice govore svoje, statistika je neumoljiva.
Bio bih najsretniji da me ta statistika negdje pred slijedeću zimu demantira, ali nažalost svima je jasno da tako biti neće. Mnogi, nažalost, idućeg proljeća neće više biti u prilici pročitati ovaj tekst.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here