EmotikoniEmotikoni, popularno nazvani «smajlići i smješkići», u osnovi se sastoje od znaka za oči, nos i usta, a u suvremenim medijima (internet) to je najpopularniji crtani lik.
Na hrvatskom jeziku emotikon označava emociju, simbol za osjećaj, a ove je godine preporučena i nova hrvatska riječ osjećajnik, koja još uvijek čeka prihvaćanje u širokim krugovima.
Ljudi su, u želji za što ekonomičnijim izrazom, počeli pisanoj komunikaciji (chat, sms) pridavati različite znakove kojima izražavaju svoje osjećaje; radost, tugu, ljubav, ironiju, ruganje, šalu, osmijeh… Ovakve su konstrukcije pokrenute zbog medija koji zahtjeva da se sa što manje znakova prenese potpuna obavijest, te da emocionalno praznom tekstu daju emocije i dinamičnost. Osjećajnici su facijalni izrazi određeni znakovima kojima se zamjenjuje emocija na licu što je ujedno bio nedostatak tekstualne komunikacije.
Zanimljiv je nastanak i put širenja ovoga načina izražavanja. Harvey Richard Ball, suvlasnik tvrtke za marketing i odnose s javnošću, dizajnirao je 1963. godine prvog smiješka s namjerom da ublaži napetu situaciju između osiguravajućih društava. Nacrtao je krug s ustima razvučenima u osmijeh na žutome papiru. Kad je okrenuo papir, osmijeh je postao namrgođena grimasa, pa je dodao dvije točkice za oči kako bi se prepoznala prava strana. Eto tako je nastao popularni smješko. U masovnu uporabu taj je lik ušao 1970. godine kada su braća Spain iz Philadelphije prodala taj lik na bedžu u preko 50 milijuna primjeraka. Pravi začetnik upotrebe osjećajnika u računalnoj komunikaciji je informatičar Scott Fahlman koji je po prvi put upotrijebio znakove :- ) [za šaljive poruke] i (.- [za one koje nisu šaljive], ali ih nije zaštitio.
Uporaba ovih simbola nadvladala je izražavanje osjećaja riječima jer je katkad lakše staviti znak nego se izraziti riječima, a razgovori na mediju poput interneta omogućavaju stvaranje pravih lica koja se smiju, ljute, šalju poljubac i na taj način olakšavaju razumijevanje poruke i izražavanje osjećaja. Ipak, oni često služe za prikrivanje pravoga raspoloženja, za ublažavanje onoga što smo napisali kada dobroćudni smiješko stavimo uz zlobni komentar, za pridavanje neozbiljnosti napisanome. Osjećajnici su postali dio naše svakodnevne, pisane komunikacije u suvremenim medijima pridajući joj živost, a čak su i prestali služiti svrsi jer ih često nižemo bez potrebe.
Od početnih dvaju znakova, s vremenom i učestalom uporabom, jako su se razvili. Tako uz interpunkcijske znakove sadrže brojeve, slova, specifične znakove poput zvijezdica, kvačica, valovitih linija, kosih crta…..U istočnjačkoj (japanskoj) verziji pišu se vodoravno [ ^_ ^ – izraz za smješko].
Evo nekoliko primjera učestalih znakova i likova za izražavanje osjećaja:
sretan, smijeh: 🙂
veliki osmijeh: 😀
namigivanje: 😉
sretne oči ^_^
nasmijane oči >:o
ljutko >:-(
tuga 🙁
plačko :’(
iznenađen 😮
plazi jezik :p ili :-p
mislilac :/ ili :\
vražičak 3:)
anđeo O:)
poljubac :-* ili :*
srce <3 morski pas (^^^) pingvin <(") Koliko često koristite osjećajnike (emotikone) u dopisivanju s prijateljima? Upotrebljavate li ih s razlogom ili ih često nižete jer su postali sastavni dio komunikacije na internetu pa bi čak bilo i čudno da u razgovoru ne ubacite barem nekoliko «smješkića»? Kako god bilo, ovi znakovi i animirani likovi nude brojne mogućnosti za stvaranje pravih priča u slikama!
U skladu s navedenim, šaljem svima 😀 !

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here