Glas kod uvježbavanje psaGlas i vaše tijelo (govor tijela) glavna su sredstva komunikacije sa vašim psom. Mada se usuđujem reći da psi osjećaju i ono što zovemo “dušom” čovjeka.
Pas u svemu što mu izgovorimo ne razumije niti jednu jedinu riječ. Baš onako kako mi ne razumijemo njegov jezik – lavež! Mucica, macica, ribica,….gdje si velika bijela psina, medo,…za psa je sve to mnoštvo zvučnih signala, a po intonaciji i boji signala raspoznaje šta se od njega traži.
Kad mu tepamo i kreveljimo se, pas će prići, a kad još upotrijebimo i ruke, zasigurno će leći i to najčešće na leđa i zaključiti: vrijeme je za maženje. A to mu gooodi! Psu je dovoljno tiho govoriti, ne treba vikati, jer on čuje mnogo bolje od nas. Bitni su boja glasa i gestikuliranje – kao znaci što od psa tražimo. Svom psu obraćajte se ciljano, s jasno izraženim signalima i bez nepotrebnih dodataka.
Ako psa treba ukoriti, naredba “Fuj” i “Ne” moraju zvučati izrazito ozbiljno. Kao da o tome ovisi život psa. Ne pretjerujem! Krene li vaš pas nekontrolirano prema cesti, izricanje “Ne!” možda mu spašava život. Naredba “Stani!” ima isti značaj, ali je duža. Ove naredbe moraju imati zvučni signal poput groma.
Ako psa hvalite, to treba zvučati veselo, iskreno. Zvučni signal treba imati boju i ton prijateljskog, pohvalnog i ponosnog. Ako psa pozivate sa “Dođi!”, glas vam mora biti aktivan, odrješit. Ako pak izričete naredbu “Čekaj!”, glas vam mora biti umirujući i miran.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here